Grb Grada Varaždina prema povijesnim je podacima jedan od najstarijih u Europi. Godine 1464. u posjet kralju Matiji Korvinu stigli su izaslanici grada Varaždina koji su sa sobom donijeli grb i pečat. Njime su se Varaždinci služili privolom ugarsko-hrvatskih kraljeva. Te 1464. godine Matija Korvin izdao je diplomu s grbom grada Varaždina i dopušta Varaždincima da se i dalje njime služe.

„Na modrom okruglom polju, koje je zlatom damascirano, stoji anđeo, obučen u odijelo smeđe boje. Anđeo ima žute vlasi i crvena krila, pa obim rukama drži kasnogotski štit koji je na donjoj strani zaokružen. U tome štitu, koji čini pravi grb Grada Varaždina, vidi se osam greda koje su izmjenice bijele i crvene boje.Sredinu tih greda ispunjava bijeli gradski toranj koji ima 4 ugla. Toranj je pokriven modrim krovom nad kojim sjaji zlatan križ. Na crvenoj gredi vidimo lijevo od tornja zlatnu zvijezdu, a desno zlatan polumjesec. Oko cijeloga toga okrugloga polja, u kojem je opisana slika, nalazi se bijeli okvir s napisom: „Sigillum majus civatatis Varasdien“ – veliki pečat grada Varaždina.

Slova u tom napisu pripadaju tzv. Gotskoj minuskuli. Okrugli grb naslikan je u diplomi na četverouglastoj ploči. Ta je ploča zelene boje, a damascirana svijetlo-zelenim slikarijama.“

Izvor: Rudolf Horvat, „Povijest grada Varaždina“

U ovom se obliku varaždinski grb koristio sve do 1934. godine. Nakon II. svjetskog rata iz njega su izbrisani anđeo i križ na vrhu tornja. Anđeo i križ u grb su vraćeni 1990. godine.

Pečatnjak s grbom grada danas se čuva u Gradskom muzeju, a diploma Matije Korvina u Hrvatskom državnom arhivu u Varaždinu.